Konac

Zaljubljenost,
ti znaš
da mre,
kad žena,
sem tebe
samog,
sve drugo
da joj daš,
htje.

To u redu,
dok u redu bi,
al svi znamo,
da konac nakraju,
se svega zbi.

Teče

Puno svega,
malo ičeg’.

Život teče,
brzo teče.

Snovi blijede,
radost kopni.

Život teče,
samo teče.

Djela sporo,
cilju idu.

Idu i odu.

Ljubav donese,
ljubav odnese.

Život teče,
i oteče.

Teče,…
i uteče.

Druga

Izdrži samo,
dulje no što možeš.

Izdrži samo,
i ona će doć.

Izdrži samo,
u lažima tim.

Izdrži samo,
i druga će
ktebi poć.

Skriti

Ja ne znam,
što ću ti ja,
sutra biti.

Al’ znam,
da strah te,
meni blizu se skriti.

Ja znam,
da vrijeme,
kajanja ti ide.

Da žal propuštenog,
noći te budnim more.

Ja znam, da izlaz ti tu,
voljeti mnoge i sniti.

Al jedino,
što sigurno znam,
da želim,
žarko želim,
sebi samom,
sve to skriti.

Propo

Zašto sam propo,
tek pisat pjesme,
samo sam osto.

Prevelik teret,
život udri,
prevelik za podnijet,
prljep za odnijet.

Ne tražih mudrosti bit,
samo živjet htje,
al’ živjet vri ni,
samo stigoh opjevat,
samo stigoh oplakat.

Spas

Vidjet te
ne smjem,
u sebi
ubit’ te moram.

U sebi
bez tebe,
samo takvu,
trebam te.

Da mi bljediš
danom,
da mi mreš
noćima.

Noćima
sa mnom,
samo takvu,
imam te.

Da mi mreš,
u vremenu statom,
ko’ tebi ja,
u ljubavi toj.